Derbi 6. kola 2. HRL Jug pripao je nama. Pred stotinjak gledatelja u Maloj dvorani na Gripama svladali smo Solin 33:27 (17:15) i pokazali da smo te večeri bili bolja momčad u svakom segmentu igre. Bila je to utakmica visokog tempa i kvalitete, kakvu su ova dva kluba nekad igrala u Prvoj ligi.

Nakon izjednačenog uvoda krenuli smo furiozno. Čvrsta obrana i brzi napad donijeli su nam seriju 6:1, kojom smo sa 6:6 pobjegli na 12:7 u 19. minuti. Solin se pred kraj poluvremena vratio na gol razlike, ali smo na odmor otišli s vodstvom 17:15.

U drugom poluvremenu nije bilo dvojbe. Već u prvih deset minuta otišli smo na 23:17, a prednost je u 55. minuti narasla do osam golova (31:23). Solin je u završnici samo ublažio poraz.

Anton Kalebić bio je izvrstan u napadu s 9 golova, a jednako učinkovit bio je i Mijo Roščić, također s 9 pogodaka. Luka Caktaš bio je siguran oslonac na golu. Luka Mladinić, koji se vratio nakon ozljede, donio je veliko pojačanje u obrani i napadu, a Tony Ilić unio je mirnoću na krilu i zabio 4 gola. Isto toliko zabio je i Anteo Balić.

Nakon utakmice zadovoljstvo nije skrivao ni naš trener Boris Popović:

„Napokon sam zadovoljan. Večeras smo bili dobri i na terenu odradili sve onako kako smo radili na treninzima. Od prve minute smo bili koncentrirani, čvrsti u obrani i odlučni u napadu. Kalebić je odigrao odličnu utakmicu, iako u ovakvim situacijama ne želim nikoga posebno isticati, jer je ovo pobjeda cijele ekipe. Posebno mi je drago zbog Luke Mladinića, kojem je ova utakmica bila jako važna nakon ozljede i pauze.“

Ovom pobjedom nastavljamo lov na Dugopolje. Cilj nam je do kraja prvog dijela sezone ostati neporaženi, što neće biti lako, pogotovo jer nam u sljedećem kolu na Gripe dolazi BM07. Hvala svima koji su došli i bili uz nas. Vidimo se opet uskoro!

Strijelci za Split: Kalebić 9, Roščić 9, Balić 4, Ilić 4, Mladinić 3, Ćudina 2, Sučić 1, Jeličić 1.

Dvije utakmice, dvije pobjede jednim golom razlike i dva odlučujuća pogotka u zadnjoj minuti. Tako su naši U15 momci ovaj vikend odradili 4. kolo 1. HRL U15 Regija 3 na Gripama: 28:27 protiv Zadra 2013 i 25:24 protiv Zadra 1954.

Split 28:27 Zadar 2013: iz minus šest do pobjede u zadnjoj sekundi

Prvo poluvrijeme nije bilo naše. Zadar 2013 je otišao na 0:2, pa 8:11 nakon dva sedmerca Ćenana, a na odmor smo otišli s 12:16. Nakon 24. minute bilo je 14:20 i malo tko u dvorani je vjerovao u preokret.

Onda je Split krenuo na glavu. Mešin je smanjio na 15:20, Bareta na 16:20, Krišto na 17:20. Gosti su se još jednom odmaknuli na 20:23, ali Bilokapić i Topić vraćaju nas na gol zaostatka, a Bareta sedmercem u 31. minuti donosi 23:23. Potpuno nova utakmica.

Veliki trenutak pripao je mladom Pavi Baradi. Ušao je na krilo bez straha i u ključnom trenutku iznudio isključenje koje je okrenulo utakmicu. S igračem više momci su osjetili krv, a gostima su se na kraju skupila čak četiri isključenja.

Završnica je bila za infarkt. Bareta je donio prvo vodstvo 25:24, Kardum izjednačio, Mešin vratio prednost, Franić opet izjednačio. Topić u 39. minuti za 27:26, Franić odmah za 27:27. Trener Petrić uzima time-out na 39:33 i crta zadnji napad.

I onda Vito Bareta. Sigurno s krila, u 40. minuti, 28:27. Drugo poluvrijeme dobili smo 16:11.

Strijelci Splita: Topić 10, Bareta 7 (2/3 sedmeraca), Bilokapić 6, Mešin 3, Uglešić 1, Krišto 1.

Filip Topić je bio motor napada od prve minute, s pet golova u prvih osam minuta. Bareta je u drugom poluvremenu preuzeo odgovornost kad je bilo najteže: sedam golova, dva izjednačenja sa sedam metara i onaj zadnji koji se pamti. Frano Bilokapić je uz šest golova odradio težak posao u obrani.

Zadar 1954 24:25 Split: Jerčić zaključao gol, Mešin presudio

Dva sata kasnije, isti teren, nove muke. Zadar 1954 bio je tvrd protivnik, rezultat se vrtio gol za gol cijelo prvo poluvrijeme, a na odmor smo otišli sa 14:15.

U drugom poluvremenu priču je napisala obrana. Marko Uglešić odradio je ogroman posao u srcu obrane, a Frano Bilokapić uz njega zatvarao je sve što je dolazilo kroz sredinu. Iza njih Jure Jerčić imao je jedan od najboljih dana na golu: Zadar je u drugom poluvremenu postigao samo devet golova.

Kad je obrana stala, Lovre Mešin preuzeo je napad. Na 20:21 u 31. minuti krenuo je sam: 21:21, 22:21, a Topić dodaje 23:21. Domaćini se vraćaju na 24:24 u 39. minuti, Zadar uzima time-out na 39:39.

Zadnji napad, zadnja minuta, Mešin. Individualna rola, udarac i 25:24. Šest golova, od toga pet u drugom poluvremenu i četiri u zadnjih devet minuta.

Strijelci Splita: Topić 9, Mešin 6, Bareta 5 (3/4 sedmeraca), Katura 2, Bilokapić 2, Bratković 1.

Topić je opet bio najbolji strijelac dana, s ukupno 19 golova u dvije utakmice. Bareta je i ovdje bio siguran sa sedam metara i s krila.

Dvije velike pobjede na putu prema završnici

Dva zaostatka, dva preokreta, dva pobjednička gola u 40. minuti. Trener Hrvoje Petrić u prvoj je utakmici na 39:33 pozvao time-out i nacrtao zadnji napad iz kojeg je Bareta zabio za pobjedu.

Ove dvije pobjede važan su korak prema završnici.

Bravo, momci. Idemo dalje!

Neke priče zaslužuju da ostanu zapisane. Ovo je priča o Cidi, jedinoj službeno osnovanoj navijačkoj skupini RK Split. Dvorana koja je godinama bila poluprazna te je večeri proključala.

Bio je to ujedno i najljepši trenutak moje rukometne karijere, pa je teško naći riječi koje bi opisale sve što i danas osjećam, ali probat ću. Znam da će ova priča probuditi emocije u mnogima koji su taj dan bili tu, na terenu i na tribinama.
Piše: Marin Varvodić

EMC Split – Nexe 23:20 (8:11)

EMC Split: Vukas (16 obrana), Galić, Ilić, Čelić, Šolić, Slišković 2, Korjenić, Batinović 6, Božić-Pavletić, Varvodić 4, Arapović 7, Bernat, H. Žeravica, Lušić, A. Žeravica 4
Nexe: P. Lelić, Šunjić (14 obrana), Buljubašić 2, Eter, F. Lelić 1, Mrđenović, Barišić-Jaman 3, Rotim, Kedžo 1, Markotić 4, Rajković, Obad, Kević 3, Tomašević, Blažević 2, Velić 4

Sezona u kojoj nismo imali ništa osim jedni drugih

Sezonu prije, 2009/10, jedva smo se spasili od ispadanja. Promjene u upravi, štrajk igrača, rezanje ugovora, plaće koje nisu stizale. Stariji igrači napuštali su Split jedan za drugim i vladao je kaos. Nakon nekoliko kola ekipu je od Zorana Mikulića preuzeo Ekrem Jaganjac, veliki stručnjak kojeg smo odmah zavoljeli. Stalno nam je govorio da smo puno bolji nego što pokazujemo. Osvojili smo nekoliko važnih bodova, ali smo i dalje bili na dnu ljestvice.

Iako je ekipa tražila da trener Jaganjac ostane, na polusezoni je došao Željko Babić. Opstanak smo osigurali pobjedom u Karlovcu u zadnjem kolu, na terenu na kojem se bodovi jako teško osvajaju.

Babić prije nego što je postao Babić

Bio je to Babićev prvi trenerski angažman, i u početku smo ga gledali pomalo čudno. Već na prvom treningu rekao nam je da mu je cilj postati trener Barcelone, a utakmice je vodio u odijelu.

Njegove metode bile su nam potpuno nove i dugo nismo razumjeli što točno traži od nas. Trebalo je nekoliko mjeseci da se stvari slože, ali kad su sjele na svoje mjesto, završnicu sezone odigrali smo maestralno i ostali u ligi.

Babić nas je napravio boljima, to je sigurno. Ali reći ću i ovo: puno smo doprinijeli onome što je Babić napravio kasnije. Slijedili smo ga bez zadrške, pa je s nama mogao provesti sve svoje ideje. Živjeli smo rukomet, i za rukomet.

Kad smo bili kompletni

U sezonu 2010/11 krenuli smo bez Jerka Matulića, koji je potpisao za Zagreb, i s jako tankim kadrom. Nekoliko igrača došlo je iz Metkovića. U klubu je vladala potpuna besparica, te godine nismo dobili ni jednu plaću.

Cijela sezona ovisila je o tome koliko smo zdravi. Svaka i najmanja ozljeda smanjivala nam je šanse, ali kad smo bili kompletni, teško smo gubili. Ekipe su na Gripe dolazile bez previše nade, osim Zagreba, naravno.

A ono što nas je zaista nosilo bilo je to što smo bili jedno, i na terenu i izvan njega. Deset igrača ujutro zajedno na kavi, navečer zajedno vani, a često i ravno s izlaska na jutarnji trening. Dečki iz Metkovića jedva su skupljali za stanarinu, pa smo pomagali jedni drugima kako smo znali. Nikada prije, a ni poslije, nisam doživio ništa slično.

Drugi dio sezone, gostovanje kod Nexea. Bili su veliki favoriti, mi smo imali utakmicu u rukama i izgubili je. Imali su toliku širinu da bi Kasim Kamenica izveo jednu postavu, a kad bi se ona umorila, ubacio bi novih sedam.

Svatko u ekipi Splita je imao jasan zadatak. Netko je ulazio zaraditi dvije minute i podignuti agresivnost. Netko je ulazio šutnuti jednom i natrag na klupu. Netko je bio tu da prigovara sucima. Iz te ekipe kasnije su izašla četiri hrvatska reprezentativca.

Trideset gajbi pive i Cida

Nekoliko dana poslije stigao je ždrijeb Kupa: u četvrtfinalu opet Nexe, ovaj put u Splitu. Sjedili smo u svlačionici kad mi je pala ideja na pamet. Svi smo bili studenti i znali smo puno ljudi, a Splitu ne treba puno da se zapali, pa sam predložio da pozovemo sve prijatelje i kupimo trideset gajbi pive ispred dvorane. Novac smo kupili između sebe i tražili sponzore, jer klub tada nije imao ništa.

Napisao sam post na Facebooku: Na Gripe dolazi Nexe, nema šanse da dobijemo bez pune dvorane, besplatna piva, šalji dalje. Bilo je to vrijeme kad je i Facebook bio na početku. Dogovor je bio da zovemo koga se sjetimo, i napravimo kaos u dvorani.

Utakmica je bila u 18 sati. Ja sam u 15 donio pive ispred dvorane. Pedesetak ljudi već čeka, kažu bit će nas dvista, Nexe mora pasti. Među njima i popularni Viktor.

Idem prema dvorani s knedlom i grlu, znam da je Nexe bolji, mislim se tko će od sramote ako nas nabiju doma, pred svima? Ulazim u svlačionicu i kažem: vani ih je sto, bit ce puna dvorana, danas moramo bolje nego ikad prije. Nikad nismo igrali pred toliko ljudi.

Utakmica

Dva tjedna bio sam bez treninga zbog ozljede ramena. Ta ozljeda mi je nedugo nakon toga završila karijeru. Babić mi je rekao: odmori, odigraj na svježinu. Prije utakmice popij tabletu, i ajmo. Rekao mi je da mi nikada nije stavio ovakav pritisak, ali da se od kapetana očekuje da preuzme.

18 sati, dvorana puna, ali navijača nigdje. Nexe nas razvlači, ne možemo se spojiti, Šunjiću ne možemo dati gol. Na poluvrijeme odlazimo s minus tri, 8:11, a početkom drugog ne zabijamo pet minuta. Nexe bježi na 17:11. Činilo se da je gotovo.

I onda, u jednom trenutku, ulaze, Viktor prvi. Naguravaju se sa redarima na ulazu, kreće ludnica. Na transparentu piše CIDA, valjda od Torcide, ni danas ne znam.

Dobili smo krila

Same utakmice se ne sjećam. Znam samo da sam do 45. minute bio 0/6, a do kraja 4/4. Ni sam ne znam kako, ali zadnjih 15 minuta dobili smo krila.

Babić je prebacio obranu na 4 +2 i usporio napad Našičana, Vukas je skidao sve. Arapović i Batinović su proradili u napadu. Ljudi su praktički bili na terenu, Viktor je trčao za igračima Nexe-a.

Dvije minute prije kraja mojim golom izjednačujemo na 20:20, i Nexe ostaje s četiri igrača na terenu. Ostao sam ležat na podu nekoliko minuta, jer mi je netko od suigrača rekao da nam treba zraka, meni je prvom trebalo. Anđelo Žeravica nas dovodi u vodstvo, a Batinović na kraju zabija lijepim suhim listom za 23:20.

Svi su bili u terenu, bilo je samo nekoliko redara, policija nije dolazila na rukomet. Babiću smo iskidali odijelo, poslije je prešao na trenerke.

Danas…

Petnaestak godina kasnije, mnogi od nas i dalje su u kontaktu. Neki su otišli u velike klubove i obukli dres reprezentacije, neki su ostali u rukometu kao treneri, a neki su davno oprestali s rukometom i krenuli svojim putem. Kad se nađemo, sjetimo se dana kad smo imali samo jedni druge, i ludu ljubav prema rukometu.

Prije ili kasnije netko spomene Nexe, pune Gripe, Babićevo odijelo i ideju o trideset gajbi pive ispred dvorane.

Naše mlađe kategorije ovaj su tjedan odigrale zaostale utakmice 1. kola 1. HRL Regija 3 protiv Solina. U obje smo bili blizu, ali su bodovi na kraju otišli u Solin. U oba susreta odlučivao je posljednji napad.

U15: Split – Solin 19:20 (11:9)

U srijedu, 14. listopada, u Maloj dvorani na Gripama dugo se činilo da pobjeda ostaje kod nas. Na poluvrijeme smo otišli s dva gola prednosti, a u 29. minuti vodili smo 16:13. Upravo tada smo propustili pobjeći na veću razliku. Solin je serijom od četiri gola okrenuo rezultat na 16:17, a mi nismo reagirali kako je trebalo. Uspjeli smo se vratiti i u 39. minuti vodili 19:18. Gosti su ipak izjednačili sa sedam metara, a nakon našeg neiskorištenog napada postigli su pobjednički gol u posljednjoj minuti. Pobjeda na kraju zasluženo ide Solinu.

Najefikasniji kod nas bio je Filip Topić sa 7 golova. Lovre Mešin dodao je 4, a Frano Bilokapić i Vito Bareta po 3.

U17: Split – Solin 22:24 (10:13)

U subotu, 17. listopada, u dvorani GŠD Bilankuša prvih 20 minuta odigrali smo jako loše. Solin je u 21. minuti vodio 11:7, ali nije uspio napraviti značajniju razliku. Kad smo se probudili, početkom drugog poluvremena izjednačili smo na 13:13. Do kraja smo stalno bili blizu, ali preokret nikako nije dolazio. U 48. minuti bilo je 22:22, a nakon novog vodstva Solina imali smo sedmerac za izjednačenje koji nismo realizirali. Domaćin je zatim postavio konačnih 24:22.

Najbolji strijelac bio je Ljubo Jeličić sa 7 golova. Istaknuo se i Filip Topić na poziciji desnog beka s 5 golova, a Atila Mandić dodao je 3.

Porazi u ovakvim utakmicama bole, ali sezona je tek počela.
Moramo naučiti kako dobijati ovakve završnice.