Neke priče zaslužuju da ostanu zapisane. Ovo je priča o Cidi, jedinoj službeno osnovanoj navijačkoj skupini RK Split. Dvorana koja je godinama bila poluprazna te je večeri proključala.

Bio je to ujedno i najljepši trenutak moje rukometne karijere, pa je teško naći riječi koje bi opisale sve što i danas osjećam. Ali probat ću. Znam da će ova priča probuditi emocije u mnogima koji su taj dan bili tu, na terenu i na tribinama.
Piše: Marin Varvodić

EMC Split – Nexe 23:20 (8:11)

EMC Split: Vukas (16 obrana), Galić, Ilić, Čelić, Šolić, Slišković 2, Korjenić, Batinović 6, Božić-Pavletić, Varvodić 4, Arapović 7, Bernat, H. Žeravica, Lušić, A. Žeravica 4
Nexe: P. Lelić, Šunjić (14 obrana), Buljubašić 2, Eter, F. Lelić 1, Mrđenović, Barišić-Jaman 3, Rotim, Kedžo 1, Markotić 4, Rajković, Obad, Kević 3, Tomašević, Blažević 2, Velić 4

Sezona u kojoj nismo imali ništa osim jedni drugih

Sezonu prije, 2009/10, jedva smo se spasili od ispadanja. Promjene u upravi, štrajk igrača, rezanje ugovora, plaće koje nisu stizale. Stariji igrači napuštali su Split jedan za drugim i vladao je kaos. Nakon nekoliko kola ekipu je od Zorana Mikulića preuzeo Ekrem Jaganjac, veliki stručnjak kojeg smo odmah zavoljeli. Stalno nam je govorio da smo puno bolji nego što pokazujemo. Osvojili smo nekoliko važnih bodova, ali smo i dalje bili na dnu ljestvice.

Iako je ekipa tražila da trener Jaganjac ostane, na polusezoni je došao Željko Babić. Opstanak smo osigurali pobjedom u Karlovcu u zadnjem kolu, na terenu na kojem se bodovi jako teško osvajaju.

Babić prije nego što je postao Babić

Bio je to Babićev prvi trenerski angažman, i u početku smo ga gledali pomalo čudno. Već na prvom treningu rekao nam je da mu je cilj postati trener Barcelone, a utakmice je vodio u odijelu.

Njegove metode bile su nam potpuno nove i dugo nismo razumjeli što točno traži od nas. Trebalo je nekoliko mjeseci da se stvari slože, ali kad su sjele na svoje mjesto, završnicu sezone odigrali smo maestralno i ostali u ligi.

Babić nas je napravio boljima, to je sigurno. Ali reći ću i ovo: puno smo doprinijeli onome što je Babić napravio kasnije. Slijedili smo ga bez zadrške, pa je s nama mogao provesti sve svoje ideje. Živjeli smo rukomet, i za rukomet.

Kad smo bili kompletni

U sezonu 2010/11 krenuli smo bez Jerka Matulića, koji je potpisao za Zagreb, i s jako tankim kadrom. Nekoliko igrača došlo je iz Metkovića. U klubu je vladala potpuna besparica, te godine nismo dobili ni jednu plaću.

Cijela sezona ovisila je o tome koliko smo zdravi. Svaka i najmanja ozljeda smanjivala nam je šanse, ali kad smo bili kompletni, teško smo gubili. Ekipe su na Gripe dolazile bez previše nade, osim Zagreba, naravno.

A ono što nas je zaista nosilo bilo je to što smo bili jedno, i na terenu i izvan njega. Deset igrača ujutro zajedno na kavi, navečer zajedno vani, a često i ravno s izlaska na jutarnji trening. Dečki iz Metkovića jedva su skupljali za stanarinu, pa smo pomagali jedni drugima kako smo znali. Nikada prije ni poslije nisam doživio ništa slično.

Drugi dio sezone, gostovanje kod Nexea. Bili su veliki favoriti, a mi smo ipak imali utakmicu u rukama i izgubili je. Imali su toliku širinu da bi Kasim Kamenica izveo jednu postavu, a kad bi se ona umorila, ubacio bi novih sedam. To ne možeš izdržati.

Svatko u ekipi Splita je imao jasan zadatak. Netko je ulazio zaraditi dvije minute i podignuti agresivnost. Netko je ulazio šutnuti jednom i natrag na klupu. Netko je bio tu da prigovara sucima. Iz te ekipe kasnije su izašla četiri hrvatska reprezentativca.

Trideset gajbi pive i Cida

Nekoliko dana poslije stigao je ždrijeb Kupa: u četvrtfinalu opet Nexe, ovaj put u Splitu. Sjedili smo u svlačionici kad mi je pala ideja na pamet. Svi smo bili studenti i znali smo puno ljudi, a Splitu ne treba puno da se zapali, pa sam predložio da pozovemo sve prijatelje i kupimo trideset gajbi pive ispred dvorane. Novac smo kupili između sebe i tražili sponzore, jer klub tada nije imao ništa, pa ni za to.

Napisao sam post na Facebooku: Na Gripe dolazi Nexe, nema šanse da dobijemo bez pune dvorane, besplatna piva, šalji dalje. Bilo je to vrijeme kad je i Facebook bio na početku. Dogovor je bio da zovemo koga se sjetimo, i napravimo kaos u dvorani.

Utakmica je bila u 18 sati. Ja sam u 15 nosio pive ispred dvorane. Pedesetak ljudi već čeka, kažu bit će nas dvista, Nexe mora pasti. Među njima i popularni Viktor.

Idem prema dvorani sa knedlom i grlu, znam da je Nexe bolji, mislim se tko će od sramote ako nas nabiju doma, pred svima? Ulazim u svlačionicu i kažem: vani ih je sto bit ce puna dvorana, danas moramo bolje nego ikad prije. Nikad nismo igrali pred toliko ljudi.

Utakmica

Dva tjedna bio sam bez treninga zbog ozljede ramena. Ta ozljeda mi je nedugo nakon toga završila karijeru. Babić mi je rekao: odmori, odigraj na svježinu. Prije utakmice popij tabletu, i ajmo. Rekao mi je da da mi nikada nije stavio pritisak, ali da se od kapetana očekuje da preuzme.

18 sati, dvorana puna, ali navijača nigdje. Nexe nas razvlači, ne možemo se spojiti, Šunjiću ne možemo dati gol. Na poluvrijeme odlazimo s minus tri, 8:11, a početkom drugog ne zabijamo pet minuta. Nexe bježi na 17:11. Činilo se da je gotovo.

I onda, u jednom trenutku, ulaze, Viktor prvi. Naguravaju se sa redarima na ulazu, kreće ludnica. Na transparentu piše CIDA, valjda od Torcide, ni danas ne znam.

Dobili smo krila

Same utakmice se ne sjećam. Znam samo da sam do 45. minute bio 0/6, a do kraja 4/4. Ni sam ne znam kako, ali zadnjih 15 minuta dobili smo krila.

Babić je prebacio obranu na 4 +2 i usporio napad Našičana, Vukas je skidao sve. Arapović i Batinović su proradili u napadu. Ljudi su praktički bili na terenu, Viktor je trčao za igračima Nexe-a.

Dvije minute prije kraja mojim golom izjednačujemo na 20:20, i Nexe ostaje s četiri igrača. Ostao sam ležat na podu nekoliko minuta, jer mi je netko od suigrača rekao da ležim jer nam treba zraka, meni je prvom trebalo. Anđelo Žeravica nas dovodi u vodstvo, a Batinović na kraju zabija lijepim suhim listom za 23:20.

Svi su bili u terenu, bilo je samo nekoliko redara, policija nije dolazila na rukomet. Babiću smo iskidali odijelo, poslije je prešao na trenerke.

Danas…

Petnaestak godina kasnije, mnogi od nas i dalje su u kontaktu. Neki su otišli u velike klubove i obukli dres reprezentacije, neki su ostali u rukometu kao treneri, a neki su davno oprestali s rukometom i krenuli svojim putem. Kad se nađemo, sjetimo se dana kad smo imali samo jedni druge, i ludu ljubav prema rukometu.

Prije ili kasnije netko spomene Nexe, pune Gripe, Babićevo odijelo i ideju o trideset gajbi pive ispred dvorane.

Naše mlađe kategorije ovaj su tjedan odigrale zaostale utakmice 1. kola 1. HRL Regija 3 protiv Solina. U obje smo bili blizu, ali su bodovi na kraju otišli u Solin. U oba susreta odlučivao je posljednji napad.

U15: Split – Solin 19:20 (11:9)

U srijedu, 14. listopada, u Maloj dvorani na Gripama dugo se činilo da pobjeda ostaje kod nas. Na poluvrijeme smo otišli s dva gola prednosti, a u 29. minuti vodili smo 16:13. Upravo tada smo propustili pobjeći na veću razliku. Solin je serijom od četiri gola okrenuo rezultat na 16:17, a mi nismo reagirali kako je trebalo. Uspjeli smo se vratiti i u 39. minuti vodili 19:18. Gosti su ipak izjednačili sa sedam metara, a nakon našeg neiskorištenog napada postigli su pobjednički gol u posljednjoj minuti. Pobjeda na kraju zasluženo ide Solinu.

Najefikasniji kod nas bio je Filip Topić sa 7 golova. Lovre Mešin dodao je 4, a Frano Bilokapić i Vito Bareta po 3.

U17: Split – Solin 22:24 (10:13)

U subotu, 17. listopada, u dvorani GŠD Bilankuša prvih 20 minuta odigrali smo jako loše. Solin je u 21. minuti vodio 11:7, ali nije uspio napraviti značajniju razliku. Kad smo se probudili, početkom drugog poluvremena izjednačili smo na 13:13. Do kraja smo stalno bili blizu, ali preokret nikako nije dolazio. U 48. minuti bilo je 22:22, a nakon novog vodstva Solina imali smo sedmerac za izjednačenje koji nismo realizirali. Domaćin je zatim postavio konačnih 24:22.

Najbolji strijelac bio je Ljubo Jeličić sa 7 golova. Istaknuo se i Filip Topić na poziciji desnog beka s 5 golova, a Atila Mandić dodao je 3.

Porazi u ovakvim utakmicama bole, ali sezona je tek počela.
Moramo naučiti kako dobijati ovakve završnice.

U nedjelju, 18. listopada, s početkom u 19:45 sati, u Dvorani Gripe dočekujemo RK Solin u susretu 2. HRL Jug. Nekad se ovaj derbi igrao u Prvoj ligi, a danas su oba kluba u istom natjecanju i imaju isti cilj: vratiti se tamo gdje im je mjesto.

Situacija na tablici daje susretu dodatnu težinu. Solin je s dva poraza ozbiljno umanjio svoje izglede u borbi za Prvu ligu. Mi smo nakon bolnog poraza od Dugopolja pred vlastitom publikom svjesni da prostora za novi kiks nema. Pobjeda na Hvaru vratila nam je samopouzdanje, ali pravi ispit tek slijedi.

Ipak, ne smijemo zaboraviti da je liga duga i da nas čeka još mnogo teških utakmica. Jedan susret ne odlučuje sezonu, ali ovakve utakmice grade momčad i pokazuju njezin karakter.

Solin nam neće biti lagan suparnik. To je dobra i iskusna ekipa koju vodi trener Drago Fantić, čovjek koji je dugi niz godina proveo u Splitu i naš klub poznaje bolje od većine. Očekujemo borbenu i neizvjesnu utakmicu u kojoj će odlučivati detalji, ali i energija s tribina.

Atmosferu u svlačionici uoči derbija opisao je Anton Kalebić: „Nakon poraza od Dugopolja u svlačionici je bilo teško, ali na Hvaru smo pokazali da znamo reagirati. Sad nam treba kontinuitet. Solin ima iskusnu ekipu, trener Fantić nas dobro poznaje, tako da znamo da nas čeka prava borba. Na nama je da od prve minute budemo agresivni u obrani, trčimo i ne dopustimo im da nametnu svoj ritam. Ovo je derbi i svaki igrač u našoj svlačionici ga želi dobiti. Liga je duga, ali ovakve utakmice ne smijemo ispuštati. Pozivam navijače da u nedjelju napune Gripe. Kad osjetimo vašu podršku, dajemo i ono malo više što u ovakvim utakmicama odlučuje.“

Pozivamo da dođete u što većem broju, ispunite Gripe i budete naš osmi igrač na terenu. Upravo u ovakvim utakmicama vaša podrška čini razliku.

Vidimo se u nedjelju u 19:45 na Gripama. Ajmo Split.

U subotu, 10. listopada, u dvorani GŠD Bilankuša u Solinu odigrano je 2. kolo 1. HRL U17 (Regija 3), a naši kadeti ugostili su Opuzen i Metković-Zalmo. Zbog preklapanja sa utakmicom prve ekipe, RK Split je ovaj put na klupi vodio Tony Ilić.

Ove su se godine ekipi priključili Ivan Suton iz Metkovića i vratar Marko Sule iz BM07. Osim njih dvojice, svi su ostali igrači najmanje godinu dana, a neki čak i tri godine mlađi od 2009. godišta koje je ove godine nositelj natjecanja.

Split – Opuzen 34:13 (15:6)

Opuzen je u prethodnoj utakmici gotovo iznenadio Solin, pa smo u ovaj susret ušli oprezno. Gosti su bili umorni, a mi smo od početka bili na razini. Već na poluvremenu bilo je 15:6. Zaigrali su svi, isprobavali smo akcije i dali minutažu mlađima. Najefikasniji je bio Ivano Jokić sa 6 golova, dok su Filip Topić i Marko Maletić dodali po 5. Odlične role odigrali su Vito Bareta (4 gola), Lovre Mešin i Lucijan Škurla. Odličan Jure Jerčić na golu. Kod Opuzena se istaknuo Ivano Mataga s 5 golova.

Metković-Zalmo – Split 24:24 (13:12)

Utakmica protiv Metkovića bila je pravi derbi. Fizički moćniji protivnik krenuo je furiozno i u 8. minuti vodio 5:2. Činilo se da će opravdati ulogu favorita. Polako smo stizali rezultat, a u 18. minuti prvi put smo poveli (9:10). Odličan je bio Ljubo Jeličić (5 golova), uz Maletića na crti (4) i Atilu Mandića s krila (6 golova, najbolji strijelac). Ivan Suton iz Metkovića te vratar Marko Sule, pokazali su da će biti sjajna pojačanja ovoj generaciji Splita.

Utakmica je krenila u korist Splita kada su Bilokapić koji je bio sjajan u obrani, i Marko Maletić našli rješenje za odličnog Kešinu. Vrijedi spomenuti odličnu rolu Barete u obrani 5:1, u razdoblju kad smo stigli i prestigli rezultat.

Splitska mladost pokazala je zube viceprvacima Hrvatske u ovom godištu i zasluženo uzela bod. Dojma smo da je Split bio bliže pobjedi: Suton nas je doveo do 23:24 u 49. minuti, ali je Kešina izjednačio u posljednjim sekundama.

Kod Metkovića su najefikasniji bili Nikica Pratežina sa 7 i Emanuel Kešina sa 6 golova.