Vijesti

Danas, kad gledamo moderne dvorane, parkete i opremljene teretane, teško je povjerovati da su neki od najvećih rukometaša koje je svijet vidio svoje prve korake napravili na betonu. Na otvorenom. Po kiši, po buri, po ljetnoj žegi. A upravo je tako bilo na Vukovarskoj.

Teren koji je stvarao šampione

Godinama se u Akademiji RK Split treniralo na betonskom terenu. Dvorana je bila privilegija koja je čekala tek u seniorima. Do tada, lopta je klizila po mokrom betonu, vjetar je mijenjao putanju svakog šuta, a koljena i laktovi pamtili su svaki pad.

Možda baš zato iz te škole nisu izlazili samo dobri rukometaši, nego borci. Tko je naučio igrati kad bura puše iz svih smjerova, tome nijedna dvorana na svijetu nije bila prevelika.

Čuvar Vukovarske

Nijedna priča o Akademiji nije potpuna bez pokojnog Vlade Žebića. Teren je bio njegov, ali ne u smislu vlasništva, nego brige. Čuvao ga je, održavao i pazio na njega kao na vlastiti dom. Kroz njegove ruke prošle su generacije i generacije djece, a on je za svakoga imao riječ, pogled ili savjet.

Mnogi će ga pamtiti i po jednoj posebnoj strasti: skupljao je sportske značke. Svaki turnir, svaki gost, svako putovanje ostavljalo je mali trag u njegovoj zbirci. Na neki način, ta zbirka priča istu priču kao i Akademija, priču o sportu koji spaja ljude.

Split na leđima nosio olimpijsko zlato

Akademija je hrvatskom i svjetskom rukometu dala imena koja se izgovaraju s poštovanjem. Ivano Balić, Petar Metličić i Drago Vuković, sva trojica ponikla su na Vukovarskoj.

Kad je Hrvatska 2004. godine u Ateni osvojila olimpijsko zlato, bez pretjerivanja možemo reći da je Split tu medalju ponio na svojim leđima. Balić i Metličić bili su nositelji igre, a Vuković, iako je imao manju minutažu, bio je jako važan dio te momčadi. Tri dječaka s betonskog terena, na krovu svijeta.

Više od rukometa

Vukovarska je prije svega mjesto gdje su nastajala prijateljstva za cijeli život. Stotine djece prošle su kroz Vukovarsku. Turniri, putovanja, druženja, prve pobjede i prvi porazi, sve je to dio iste priče. Posebna su bila školska prvenstva, na kojima su se klinci iz Akademije igrali jedni protiv drugih, svatko za svoju školu. Na terenu suparnici, a sutradan opet zajedno na treningu.

Nasljeđe koje traje

Danas, kad nova generacija dolazi na treninge, vrijedi se sjetiti odakle sve počinje. Ne od parketa i reflektora, nego od volje, zajedništva i ljudi koji su vjerovali u djecu prije nego što je itko znao njihova imena.

Popis igrača koji su iz naše Akademije stigli do reprezentacije pogledajte ovdje.

Vukovarska pamti. A mi pamtimo nju.
RK Split, od 1948.

Nakon dvije pobjede na startu sezone, naše rukometaše u subotu očekuje jedno od najneugodnijih gostovanja. Od 18:00 sati igramo u Sinju protiv Kamička, ekipe koja je već pokazala koliko je opasna.

Kamičak je u prvom kolu doživio poraz pred svojom publikom, ali rezultat ne treba zavarati. Već u drugom kolu slavili su u Biogradu, na terenu na kojem malo tko prolazi lako. To je momčad koja kod kuće igra s posebnim nabojem, uz glasnu publiku i u dvorani u kojoj se bodovi teško osvajaju.

Dolazimo spremni. Ozljede su zaliječene, trener ima na raspolaganju kompletan sastav i nemamo izostanaka. Ovaj tjedan detaljno smo analizirali igru protivnika, s posebnim naglaskom na rješenja koja su igrali u Biogradu, pa se na treninzima pripremamo upravo za te opcije.

Ne skrivamo da je ova utakmica iznimno važna. Nakon Sinja slijedi derbi s Dugopoljem u Splitu, a najbolji način da dočekamo derbi je s novim bodovima i punim samopouzdanjem.

Utakmicu je za nas najavio Anteo Balić: „Dvije pobjede su nam dale dobar zamah, ali znamo da nas u Sinju čeka potpuno druga utakmica. Kamičak je kod kuće jako neugodan, pokazali su u Biogradu koliko znaju i što mogu. Ovaj tjedan smo dobro odradili, pogledali smo njihove akcije i znamo što nas čeka. Ključ će biti obrana. Prošli put smo u 5:1 bili čvrsti, a Mijo Roscis je bio odličan i naprijed u obrani i u napadu s 10 golova, to je razina koju moramo ponoviti. Svjesni smo da je pred nama derbi s Dugopoljem, ali sada nam je u glavi samo Kamičak. Idemo po treću pobjedu.“

Pozivamo sve naše navijače koji mogu doći u Sinj da nam budu podrška. Vidimo se u subotu u 18:00.

Postoje igrači koji prođu kroz klub, a postoje oni koji ga nose sa sobom gdje god otišli. Ivan Slišković pripada ovoj drugoj skupini. Rođen je u Splitu 23. listopada 1991., a rukometni put započeo je upravo u našem klubu. Ove godine odlučio je završiti igračku karijeru i posvetiti se trenerskom poslu, pa je pravi trenutak da se prisjetimo puta jednog od najvećih talenata koje je RK Split iznjedrio.

Splitski korijeni

Visok 197 centimetara, snažan i s rijetko preciznim udarcem, Ivan je već u mlađim kategorijama pokazivao da je lijevi vanjski posebnog kova. Veliki utjecaj na njegov razvoj imao je trener Boško Balić. Ivan i danas ističe da je Balić snažno utjecao na njega i da mu je usadio ljubav prema rukometu koju nosi kroz cijelu karijeru.

Iskorak u prvu momčad Ivan radi pod vodstvom Željka Babića. Bila je to posebna splitska generacija: uz Ivana su u toj ekipi igrali Hrvoje Batinović, Šime Ivić, Josip Božić Pavletić i Ante Vukas, igrači koji su kasnije velikim dijelom nastupali za najveće klubove. Malo koja dvorana može se pohvaliti da je u isto vrijeme okupila toliko talenta. Babić je tu generaciju dobro poznavao, pa je Ivana, kad je preuzeo hrvatsku reprezentaciju, pozvao u nacionalni sastav.

Zlato u Tunisu

Godine 2009. Ivan je s mladom reprezentacijom Hrvatske postao svjetski prvak do 19 godina u Tunisu. Bila je to generacija za pamćenje, a za taj uspjeh hrvatska mlada reprezentacija dobila je Nagradu Dražen Petrović. Za jednog splitskog klinca bio je to prvi veliki znak da ga čeka ozbiljna karijera.

Nexe, pa Celje

U sezoni 2011./12. Ivan odlazi u Nexe, zajedno s Marinom Varvodićem, također iz Splita. Trener im je bio Kasim Kamenica. U Našicama provodi dvije sezone, igra prve europske utakmice u EHF kupu i stječe pravu igračku afirmaciju.

Slijedi Celje Pivovarna Laško i Liga prvaka. Ivan tamo preuzima dres s brojem 19 i postaje jedan od ključnih napadača slovenskog prvaka. Postigao je 44 gola u Ligi prvaka u sezoni 2013./14., a potom 47 u sezoni 2014./15.

Veszprém i bolest koja je sve promijenila

Sjajne igre odvele su ga u Veszprém, jedan od najjačih klubova svijeta. Tamo nosi broj 91 i u prvoj sezoni zabija 33 gola u Ligi prvaka. Bio je jedan od predvodnika nove generacije hrvatske reprezentacije i predviđala mu se velika budućnost.

Upravo tada, 2016. godine, zaustavio ga je teži oblik mononukleoze, koji ga je odvojio od terena na punih 18 mjeseci. Bolest ga je izbacila iz ritma u najvažnijim godinama, i mnogi koji su ga pratili uvjereni su da bi bez nje Ivan napravio puno više, u klubu i u reprezentaciji, gdje bi zasigurno osvojio još medalja.

Bronca s Hrvatskom

Najveći uspjeh sa seniorskom reprezentacijom došao je na Europskom prvenstvu u Poljskoj 2016., gdje je Hrvatska osvojila brončanu medalju. Zlato s mladima i bronca sa seniorima: dvije medalje koje zauvijek stoje uz njegovo ime.

Povratak i nove europske adrese

Ivan se nije predao. Nakon duge pauze vratio se u Celje, a zatim igrao za njemački Göppingen, portugalski Porto, s kojim je ponovno nastupao u Ligi prvaka, te Stuttgart. Posljednje tri sezone karijere proveo je u grčkom Olympiacosu. Deset godina nakon bolesti i dalje je igrao na najvišoj razini, a to govori sve o njegovom karakteru.

Nova uloga

Danas se Ivan vraća u Našice, gdje je nekad stekao igračku afirmaciju, ovaj put kao pomoćni trener Saše Barišića Jamana u RK Nexe. Iskustvo iz Lige prvaka, reprezentacije i šest zemalja sada prenosi na nove generacije.

Za nas u RK Splitu, Ivan će uvijek ostati naš. Sretno u trenerskoj karijeri.

Na papiru lakši protivnik, na terenu sve samo ne to.

U prvih dvadesetak minuta imali smo velikih problema s realizacijom, a golman gostiju već je u 10. minuti bio na dvoznamenkastom broju obrana, uključujući dva sedmerca i sedam zicera. Obrana 6:0 nije funkcionirala pa smo prešli na 5:1. Split je jednostavno mlako ušao u utakmicu, a Trilj je do 23. minute držao izjednačenje ili vodstvo.

Drugo poluvrijeme donijelo je sasvim drugi Split. Obrana je bila agresivnija, Mijo Roščić neumoran u napadu, a Luka Caktaš proradio je na golu.

Posljednjih petnaestak minuta pripalo je našoj mladosti. Igrači 2010. godišta i mlađi pokazali su puno, od kombinatorike u napadu do obrane na vrhunskoj razini, i podigli publiku koja je ovaj put došla u većem broju nego inače. Maletić, Topić, Markulin, Bilokapić, Knežević i Jelčić nametnuli su se treneru i ponudili dodatnu širinu momčadi u nastavku sezone, koja nam je očito potrebna.

Velika razlika na semaforu, ali čestitke Triljanima na dobroj i borbenoj utakmici. Idemo dalje s jasnim ciljem!

Ako imaš rezultat poluvremena, dodat ću ga u naslov kao kod Trogira. I provjeri samo prezime Jelčić, jer je u statistici s Trogirom bio L. Jeličić, pa da ne bude greške.

Za početak sezone dobili smo najnezgodnijeg mogućeg protivnika. Mlada i poletna momčad Trogira, bez rezultatskog imperativa, željna dokazivanja treneru prve ekipe, koja je sat vremena kasnije igrala svoju drugu europsku utakmicu. Kad se tome doda grč koji prati svako otvaranje sezone i pritisak cilja povratka u viši rang, jasno je da lako nije bilo.

Iako je Split na papiru bio kvalitetnija ekipa, utakmica je mogla otići na obje strane. Dobro smo otvorili i odvojili se na početku, no ozljeda Mladinića malo je uzdrmala momčad i Trogir se vratio u igru. Poluvrijeme je završilo s golom razlike (13:12), i to nakon posljednjeg napada Trogira u kojem se lopta čak četiri puta odbila nakon obrana Luke Caktaša.

U nastavku se igralo gol za gol, sve do 50. minute kada je Split prvi put stigao do plus tri. Trogir je uspio smanjiti na dva gola zaostatka, no odgovorili smo nizom od tri uzastopna pogotka za plus pet, čime je utakmica bila odlučena, a Split ju je priveo kraju bez drame.

Kod Splita je izvrstan na golu bio Luka Caktaš, u napadu je s osam golova blistao Mijo Roščić, dok su Kalebić i Balić presudili u trenucima kad je to bilo najpotrebnije, točno onako kako se od iskusnih igrača i očekuje. Sučić je odigrao izvrsnu obrambenu ulogu. Na strani Trogira istaknuo se Babarić s devet golova.

Najvažnija su dva boda. Uz to, čestitke mladoj ekipi Trogira, koja bi mogla odigrati veliku ulogu u odluci o tome tko će se na kraju sezone vratiti u ligu.

Zbog zauzetosti dvorane u Splitu, RK Split novu sezonu otvara u Primorskom Dolcu, gdje od 18:30 sati dočekuje drugu ekipu Trogira.

Iza nas je pripremni period u kojem smo upisali tri poraza, ali rezultati u pripremama nisu mjerilo. Kroz pripreme se radilo dobro, ekipa ima jasnu viziju igre i dobro znamo što nam igrači mogu pružiti. Cilj za ovu sezonu ne skrivamo, povratak u viši rang.

Upravo zato su bodovi od prvog kola iznimno važni. Sezona je duga i puna lokalnih derbija, a u borbi za vrh svaki izgubljeni bod na kraju se skupo plaća. Dobar start daje mir i samopouzdanje ekipi, a pobjeda na otvaranju bila bi pravi signal da smo spremni za ono što nas čeka.

Pred utakmicu se oglasio trener Marin Varvodić: „Protiv Trogira 2 nikada ne znaš što očekivati. Kao druga ekipa prvoligaša mogu skinuti igrače iz prve momčadi i tada je to potpuno drugačija utakmica. Zato se u pripremi ne bavimo previše protivnikom, nego se fokusiramo na sebe i na ono što smo radili u pripremama. Trogir 2 je nezgodna i jaka ekipa i uvjeren sam da će sve momčadi u ligi imati problema s njima. Svjesni smo koliko su ovi bodovi važni i želimo sezonu otvoriti pobjedom."

Zahvaljujemo domaćinima iz Primorskog Dolca što su nam izašli u susret i omogućili da prvu utakmicu sezone odigramo na njihovom terenu.

Pratite nas, rezultat javljamo odmah nakon utakmice.

Kad je Boris Popović u proljeće preuzeo klupu RK Splita, pred njim je bio samo jedan zadatak: spasiti klub od ispadanja. Budimo iskreni, bila je to gotovo nemoguća misija. Momčad je bila na dnu tablice Prve lige Jug, mlada i bez puno iskustva, a do kraja sezone ostalo je premalo utakmica. Borili smo se do zadnjeg trenutka, ali ispadanje se nije moglo izbjeći.

Danas igramo u 2. HRL Jug. To nije mjesto za klub s ovakvom tradicijom, te je cilj ove sezone samo jedan: povratak u viši rang.

Znamo da neće biti lako. Konkurencija je ove godine jaka i nekoliko ekipa ozbiljno cilja vrh tablice. Ali upravo zato svaki trening i svaka utakmica moraju biti na najvišoj razini.

Riječ trenera

"Kad sam došao, znao sam da je situacija jako teška. Nismo uspjeli ostati u ligi, ali nešto smo ipak dobili. Upoznao sam ove dečke, vidio sam koliko su gladni rada i koliko vole ovaj klub. Klub je danas financijski stabilan, imamo mir i možemo raditi kako treba. Nema isprika. Naš cilj je povratak u viši rang već ove sezone i tome podređujemo sve. Split ne trpi prosječnost, i to je dobro. Želim da navijači dođu na Gripe jer vide momčad koja se bori za svaku loptu. Ovo je tek prvi korak. Split mora biti tamo gdje mu je mjesto."

Mladi su naša budućnost

Drugi veliki cilj ove sezone je dati priliku mladim igračima. Imamo jako talentiranu generaciju 2010. godišta i mlađih, a u tu dobnu skupinu stigla su i pojačanja. Klubu su se pridružili Topić i Bilokapić, koji će uz ostale mlade igrače dobiti priliku da se dokažu u seniorskom rukometu.

"Mladi igrači ne smiju samo sjediti na klupi. Želim da ove sezone dobiju prave minute i da nekoliko njih postanu stalni dio prve ekipe. Ako to napravimo, Split će imati jezgru momčadi za sljedećih deset godina", kaže Popović.

Novo lice u stručnom stožeru

Prvoj ekipi ove se sezone priključio i Marin Varvodić, koji će pomagati glavnom treneru u radu s momčadi. Više ruku i više znanja u stožeru znači i više pažnje za svakog igrača, posebno za one najmlađe.

Vidimo se na Gripama

Pred nama je duga i zahtjevna sezona. Trebat će nam vaša podrška na svakoj utakmici. Vi ste dio ove priče i zajedno možemo vratiti Split tamo gdje pripada.