Splitske ruke pune baluna

U spomen na gospodina Gordana Stojanca (1942. – 2015.)

Svaki klub ima svoju povijest, ali ona ne živi sama od sebe. Rezultati se zaborave, fotografije izblijede, a ljudi koji su nosili dres, sudili i trenirali s vremenom odlaze. Ostaje samo ono što je netko odlučio zapisati.

Za Rukometni klub Split taj je netko bio gospodin Gordan Stojanac.

Život u rukometu

Gordan Stojanac rođen je u Splitu 11. travnja 1942. Završio je Klasičnu gimnaziju i diplomirao pravo, ali cijeli se život vraćao sportu. Igrao je vaterpolo i veslao. S nepunih šesnaest godina prvi je put uzeo rukometnu loptu u ruke.

Već u siječnju 1959. položio je ispit za rukometnog suca. Republički sudac postao je 1965., a savezni 1980. Sudio je sve do 1984. Za to vrijeme odsudio je stotine utakmica i uvijek je bio tu gdje je igra trebala nekoga tko će je voditi pošteno.

Bio je i trener. Vodio je žensku momčad RK Marjan, rukometaše DES-a i Nade, a zatim i rukometašice Nade. Pet godina bio je predsjednik Rukometnog saveza Općine Split i član Izvršnog odbora Rukometnog saveza Hrvatske. Na Mediteranskim igrama 1979. bio je potpredsjednik Komisije za rukomet. Kad je Split 1990. ugostio Europsko atletsko prvenstvo, vodio je objekte za trening u Parku mladeži. Nakon devedesetih bio je u vodstvu ženskih klubova Dalma i Split.

Šezdeset godina na papiru

Najveći poklon ostavio nam je 2008. godine. Te je godine naš klub slavio šezdeseti rođendan, a Gordan je objavio knjigu „Splitske ruke pune baluna", povijest splitskog rukometa i šezdeset godina Rukometnog kluba Split.

Samo onaj tko je pokušao nešto slično zna koliko je to posla. Treba prelistati stare novine i zapisnike, pronaći izgubljene rezultate i sastave, obići stare igrače, slušati njihova sjećanja i zatim ih strpljivo provjeravati. Treba otkriti tko je stajao na golu, tko je zabio odlučujući gol, koje je godine klub ušao u višu ligu i tko je sjedio na klupi.

Gordan ga je obavio tiho i marljivo, bez velike buke, kao što je radio i sve drugo u životu.

Zahvaljujući njemu, ljudi koji su gradili naš klub nisu ostali bez imena. Njihove utakmice nisu nestale, a njihove priče nisu otišle zajedno s njima. Sve je zapisano, sačuvano i spremno za svaku novu generaciju koja uđe u dvoranu i obuče naš dres.

Priznanja i poruka

Gordan je dobio brojna savezna, republička i lokalna priznanja. Splitski savez športova dodijelio mu je 2011. Nagradu za životno djelo „Fabjan Kaliterna". Bio je član Hrvatskog društva za povijest športa, Komisije za povijest športa Splitskog saveza športova i Upravnog odbora Udruge za osnivanje muzeja športa u Splitu.

Iz tih se funkcija vidi da je znao ono što mnogi zaborave: sport je i sjećanje na ljude koji su ga stvarali. Preminuo je 17. siječnja 2015. u Splitu, nakon duge i teške bolesti. Knjiga je ostala, a s njom i on.

Nastavljamo tamo gdje je stao

U čast Gordanu i svima koji su ikada bili dio Rukometnog kluba Split pokrećemo seriju priča „Ruke pune baluna". Pod tim imenom okupit ćemo igračice i igrače, trenere, suce, članove uprave, prali dresove, čuvali ključeve dvorane i navijali s tribina.

Pričat ćemo o sezonama, utakmicama, pobjedama i porazima. Najviše ćemo pričati o ljudima, s imenima i s poštovanjem, onako kako nas je Gordan naučio.

Hvala Vam, barba Gordane.